Prošlo je punih 17 godina od najvećeg uspjeha visočkog nogometa. Prisjećamo se, a vjerujemo da istinski ljubitelji sporta, posebno nogometa u Visokom to nikada neće zaboraviti. Bio je to 29. maj 1999. godine i Bosna je već bila ekipa od koje su u BiH svi strahovali, jer se Bosna i u prvenstvu prošetala i poigravala sa svim rivalima. Finale Kupa je bila kruna sjajnih igara, iako će Bosne nekoliko mjeseci kasnije osvojiti i Super Kup. Mora se spomenuti i polufinale protiv Slobode, kada je Bosna dostigla prednost Tuzlaka od 3:0 sa Tušnja i nakon penala izborila finale, uz onaj čuveni pogodak Seada Vranića. U finalu je Bosna igrala protiv Sarajeva i igralo se na Koševu, što je jasno bordo tim automatski dovelo u veliku prednost, iako je Bosna ranije te sezone pokazala da je bolja.
Na južnoj tribini našeg najvećeg stadiona nekoliko hiljada Visočana, koji pružaju sjajnu podršku, a momci u žutim dresovima na terenu igraju kao sat. Bosna je bolja, opsanija, ali nakon 90. minuta golova nema. U produžecima se rađala historija. Igrao se 113. minut, Hota je u nezadrživom prodoru, upošljava Esmira Džafića, a ovaj zabija za 1:0 i oduševljenje južne tribine.
Do kraja se ništa ne mijenja i Kup ide u Visoko, gdje se nastavlja nezapamćeno slavlje. Niko tada nije mogao ni pomisliti šta će se dalje dešavati sa Bosnom, a desilo se ono njagore. Klub je tonuo i potonuo u jednom trenutku i do trećeg ranga takmičenja. Možemo se samo nadati da će biti bolje i da će nekada u budućnosti opet neki trofej doći u vitrine Bosne, a do tada nam preostaje samo da se prisjećamo te sjajne, trofejne 1999. godine.
